Iz Izaija, poglavlje Izaija, poglavlje 32
Buduće kraljevstvo pravednosti
Evo, pravedno će vladati kralj.
Po pravdi će vladati knezovi.
Svaki će biti utočište od bure,
zaklon od vjetra,
kao potoci u suhoj pustari,
kao sjena velike stijene u zemlji ispucanoj od suše.
Ne će više biti zastrte oči onih koji vide.
Uši onih koji čuju pozorno će slušati.
Učit će mudrost srce nerazumnih.
Brzo i razgovijetno govorit će jezik tepavaca.
Prostak se ne će više zvati plemenitim,
niti će se lupež zvati odličnim.
Jer prostak govori prostački.
Srce mu misli na zlo.
On radi opako
i govori lažno protiv Gospodina.
Gladnoga pušta da strada.
Žednome uskraćuje piće.
I oružje je lupeža zlo.
On misli samo na spletke.
Kvari siromahe lažnim govorima i kad slabi, zastupa svoje pravo.
Plemenit misli samo na plemenito
i ustaje samo za plemenito.
Ustanite, bezbrižne žene,
čujte moje riječi!
Kćeri lakovjerne,
poslušajte moj govor!
Samo malo dana poslije jedne godine
vi ćete drhtati, vi lakovjerne!
Jer ne će biti berbe
i sabiranje voća ne će doći.
Strašite se, bezbrižne!
Dršćite, lakovjerne!
Svucite se, skinite haljine
i ostavite samo bedra zaogrnuta!
Tugujući, udarajte se u prsa
za sjajnim njivama,
za rodnim čokotima,
za poljem mojega naroda,
koje nosi trnje i draču,
jest, za svim kućama što su bile pune radosti,
za gradom što je bio pun veselja!
Jer je dvor ostavljen,
vreva je gradska zamukla,
dvorska gora i stražarnica postale su
rupe za dugo vremena,
trkalište divljim magarcima,
paša stadima.
Dok se ne izlije na nas duh s visine,
pustinja ne će postati vrt,
i vrt ne će vrijediti kao šuma.
Tada će pravo stanovati u pustinji
i pravednost prebivati u vrtu.
Djelo pravednosti bit će mir
i dohodak prava pokoj i sigurnost dovijeka.
Na mjestu mira stanovat će moj narod,
u sigurnim prebivalištima,
u bezbrižnim počivalištima.
Ali će tuča pasti kad se obori šuma
i grad potone u dubinu.
Blago vama!
Možete sijati pokraj svih voda
i puštati volove i magarce da slobodno trče!