Mt Matej, poglavlje Evanđelje po Mateju, poglavlje 22
Kraljevska svadbena gozba
Isus im počne opet govoriti u prispodobama. Reče: »Kraljevstvo je nebesko kao kralj koji pripremi svadbu svome sinu. On posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu. Ali oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge kojima zapovjedi: Kažite uzvanicima: Zgotovio sam gozbu; moji junci i hranjenici poklani su i sve je gotovo. Dođite na svadbu! Ali oni nisu marili za to i otidoše jedan na svoje imanje, drugi k svojoj trgovini. A ostali napadoše njegove sluge, zlostaviše ih i pobiše. Tada se kralj razgnjevi. Posla svoje čete, dade ubojice pogubiti i njihov grad zapaliti. Tada reče svojim slugama: Svadba je, doduše, zgotovljena, ali uzvanici je nisu bili dostojni. Idite dakle na raskršća i pozovite na svadbu koga god nađete! Sluge izađoše na putove i dovedoše sve koje nađoše: dobre i zle. Tako se napuni svadbena dvorana gostima. Tada uđe kralj da pogleda goste. Pogled mu pade na jednoga koji nije bio odjeven u svadbeno ruho. Reče mu: Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha? On je šutio. Tada zapovjedi kralj slugama: Svežite mu ruke i noge i bacite ga napolje u tamu! Ondje će biti jauk i škrgut zuba. Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.«
Caru carevo, a Bogu Božje
Tada otiđoše farizeji i posavjetovaše se među sobom, kako bi ga mogli uhvatiti u riječi. Poslaše dakle k njemu svoje učenike zajedno s herodovcima i rekoše: »Učitelju, znamo, ti si istinit; ti učiš put Božji po istini i ne mariš ni za koga jer ne gledaš tko je tko. Kaži nam, dakle, što misliš: Je li dopušteno plaćati caru porez ili nije?«22,17 Rimljani su, u Isusovo vrijeme, ubirali porez na posjed i na osobe. Isus prozre njihovo lukavstvo i odgovori: »Licemjeri, što me kušate? Pokažite mi porezni novac!« Oni mu pružiše denar. Isus ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovoriše mu: »Carev.« Tada im reče: »Dajte, dakle, caru carevo, a Bogu Božje!« Kad su to čuli, zadiviše se. Ostaviše ga i odoše.
Uskrsnuće mrtvih
Isti dan dođoše k njemu saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća. Oni ga zapitaše:22,23 Saduceji su kao Riječ Božju prihvaćali samo Petoknjižje, a u tim knjigama nema izričite riječi o osobnom uskrsnuću mrtvih. Iz teškoće, kako mrtvi ustaju, oni zaključuju da uopće nema uskrsnuća. »Učitelju, Mojsije je zapovjedio: Ako tko umre bez djece, neka njegov brat uzme njegovu ženu i neka bratu podigne potomstvo!22,24 Usp. Pnz 25,5. A u nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženi i umre bez djece i tako ostavi svoju ženu svojemu bratu. Tako je bilo s drugim i trećim, do sedmoga. A poslije svih umre i žena. Čija će poslije uskrsnuća biti žena one sedmorice? Jer je bila za sve njih udana.« Isus im odgovori: »Varate se, ne znate ni Pisma ni Božje moći. Jer po uskrsnuću niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu. Niste li čitali za uskrsnuće mrtvih što vam je Bog rekao: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih nego živih.«22,32 Usp. Izl 3,6.15. Kad je mnoštvo naroda to čulo, divilo se njegovu nauku.
Najveća zapovijed
Kad doznaše farizeji da je saduceje ušutkao, sabraše se i jedan od njih, učitelj zakona, stavi ga na kušnju i upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u zakonu?« On mu odgovori: »Ljubi Gospodina svojega Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom misli!22,37 Usp. Pnz 6,5. To je najveća i prva zapovijed. Druga je ovoj jednaka: Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!22,39 Usp. Lev 19,18. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Mesija, sin i Gospodin Davidov
Kad su se farizeji sabrali, upita ih Isus: »Što smatrate o Mesiji? Čiji je sin?« Odgovoriše mu: »Davidov.« Tada im reče: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
Reče Gospodin mome Gospodinu:
sjedi o moju desnu,
dok položim tvoje neprijatelje
za podnožje tvojim nogama?22,44 Usp. Ps 110,1.
Kad ga, eto, David naziva Gospodinom, kako onda može biti njegov sin?« Na to mu nitko nije mogao odgovoriti. I od toga dana nije se više nitko usudio bilo što ga pitati.