Otk Otkrivenje, poglavlje Otkrivenje, poglavlje 19
Pobjedna pjesma i svadba Jaganjčeva
Poslije toga začuh kao jaki glas velikog mnoštva u nebu gdje govori:
»Aleluja!
Spasenje i slava, i moć našemu Bogu!
Doista su istiniti i pravedni njegovi sudovi,
jer je osudio veliku bludnicu
koja pokvari zemlju svojim bludom,
i na njoj osvetio krv svojih slugu.«
I opet rekoše:
»Aleluja!
Njezin dim diže se u vijeke vjekova.«
Padoše tada dvadeset i četiri starješine i četiri bića, i pokloniše se Bogu koji sjedi na prijestolju i rekoše:
»Amen! Aleluja!«
Od prijestolja izađe glas govoreći:
»Hvalite našega Boga
sve njegove sluge,
i koji ga se bojite,
mali i veliki!«
I začuh kao glas mnogoga naroda, i kao glas mnogih voda, i kao glas jakih gromova, koji govore:
»Aleluja,
jer zakraljeva Gospodin,
naš Svemogući Bog!
Radujmo se i veselimo
i dajmo mu slavu,
jer dođe svadba Jaganjčeva,
i zaručnica se njegova opremila.19,7 »Svadba Jaganjčeva«. U SZ proroci nazivaju Boga zaručnikom ili mužem Izraela (Iz 54,1-8; Hoš 2,16-18). Metafora je tim ljepša što je »Izrael« u hebrejskom ženskog roda. Kršćanstvo je preuzelo tu metaforu te je malo prilagodilo: a) Krist je zaručnik Crkve (2 Kor 11,1-4; Ef 5,23.25.32); b) svadba, kao savršeno ostvarenje Saveza, očekuje se o svršetku vremena (usp. Mt 22,2; 25,1-13).
Dano joj je da se obuče u sjajno platno.«
A platno je pravednost svetih. I reče mi: »Napiši: blago onima koji su pozvani na Jaganjčevu svadbenu gozbu!« Također mi reče: »Ovo su istinite Božje riječi.« I padoh pred njegove noge, da mu se poklonim. On mi uzvrati: »Nemoj! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća koja imaju Isusovo svjedočanstvo. Bogu se klanjaj!« Jer je Isusovo svjedočanstvo duh proroštva.
Mesijina pobjeda
Vidjeh otvoreno nebo, i gle: bijeli konj, a njegov jahač zove se Vjerni i Istiniti. On sudi i vojuje po pravdi. Oči su mu kao ognjeni plamen i na njegovoj glavi mnoge krune; ima napisano ime koje nitko ne zna, nego on sam. I odjeven je u odjeću umočenu u krv, i ime mu je »Riječ Božja«.19,13 »Odjeća umočena u krv« – aluzija na Iz 63,1-3 (usp. Otk 19,15), što su židovski Targumi tumačili kao proročanstvo o sudu koji će provesti Mesija. Nebeske vojske jahale su za njim na bijelim konjima, odjevene u bijelo i čisto platno. Iz njegovih usta izlazi oštri mač, da njim pobije poganske narode. On će njima vladati željeznim žezlom. On gazi tijesak žestokoga vina gnjeva Svemogućega Boga. Nosi na odjeći i na svome bedru napisano ime: »Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima«.
Vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i viče jakim glasom, govoreći svim pticama što su letjele posred neba: »Dođite, i skupite se na veliku Božju gozbu: da jedete mesa kraljeva, i mesa vojskovođa, i mesa mogućnika, i mesa konja i njihovih jahača, i mesa sviju slobodnjaka i robova, malih i velikih!« I vidjeh zvijer i kraljeve zemlje i njihove vojske skupljene da zametnu rat s onim koji sjedi na konju, i s njegovom vojskom. I bi uhvaćena Zvijer, a s njom i lažni prorok koji je pred njom činio znakove te zavodio ljude što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinoj slici. Oboje su bili živi bačeni u ognjeno jezero u kojem gori sumpor. Ostali su pobijeni mačem koji izađe iz usta onoga što jaše na konju. Sve se ptice nasitiše njihova mesa.