Dj Djela apostolska, poglavlje Djela apostolska, poglavlje 5
Ananija i Safira
Neki čovjek, po imenu Ananija, sa svojom ženom Safirom prodade njivu. Ali sa znanjem svoje žene zadrži za sebe jedan dio novca, a drugi dio donese i stavi apostolima pred noge. Tada reče Petar: »Ananija, zašto napuni sotona tvoje srce da slažeš Duhu Svetome i zadržiš za sebe jedan dio od novca što si ga dobio za njivu?5,3 Ananija je mogao zadržati sav novac, jer ga nitko nije silio da ga preda apostolima. Bio je kažnjen zbog svoje licemjerne laži. Zar ne bi ostala tvoja da nije prodana? I nakon što si je prodao, nije li bila u tvojoj vlasti? Kako si samo mogao tako što zasnovati u svome srcu? Nisi slagao ljudima, nego Bogu.« A kad ču Ananija te riječi, pade i izdahnu. Velik strah obuze sve koji to čuše. A mladići ustadoše, zamotaše ga u platno, iznesoše i zakopaše.
Prođoše oko tri ure. Tada uđe i njegova žena, ne znajući što se dogodilo. Petar joj reče: »Kaži mi, jeste li za toliko prodali njivu?« A ona reče: »Da, za toliko.« Tada joj reče Petar: »Zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih koji zakopaše tvojega muža pred vratima su te će iznijeti i tebe.« I odmah pade pred njegovim nogama, i izdahnu. A mladići ušavši, nađoše je mrtvu, izniješe je i zakopaše uz njezina muža. Velik strah dođe na svu Crkvu i na sve koji to čuše.
Čudesa koja su činili apostoli
A po rukama apostolâ događali su se mnogi znaci i čudesa u narodu. I bili su jednodušno svi u Salomonovu trijemu. A od ostalih nitko im se nije smio pridružiti; ali ih je narod veličao. I sve se više množio broj muškaraca i žena koji su vjerovali u Gospodina, tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kad dođe Petar, barem njegova sjena osjenila koga od njih. A dolazili su mnogi iz okolnih gradova u Jeruzalem i donosili bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi bi ozdravljali.
Uhićenje i oslobođenje apostola
Puni zavisti ustadoše veliki svećenik i svi koji su bili s njim, saducejska sljedba. Oni digoše ruke na apostole i baciše ih u javnu tamnicu. Ali Gospodnji anđeo otvori noću vrata tamnice, izvede ih i reče: »Idite, nastupajte u Hramu i govorite sve riječi ovoga života!« Čuvši to, uđoše ujutro u Hram, i naučavali su. Tada dođe veliki svećenik i njegove pristaše. Oni sazvaše Veliko vijeće i sve starješine Izraelovih sinova i poslaše u tamnicu da ih dovedu. Sluge otiđoše, ali ih ne nađoše u tamnici. Vratiše se i javiše: »Nađosmo tamnicu tvrdo zaključanu i stražu na svome mjestu pred vratima. Otvorismo, ali ne nađosmo nikoga unutra.« A kad čuše te riječi, pitali su se zapovjednik Hrama i svećenički glavari kako li se to dogodilo. Tada dođe netko i javi im: »Eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu stoje u Hramu i uče narod!« Onda otiđe zapovjednik Hrama sa slugama i dovede ih, ali ne na silu; jer su se bojali da ih ne kamenuje narod.
Petrov govor pred Vijećem
Dovedoše ih dakle i postaviše ih pred Veliko vijeće. Veliki ih svećenik zapita: »Nismo li vam strogo zapovjedili da ne učite u ovo ime? A eto, vi napuniste Jeruzalem svojim naukom i hoćete okriviti nas za krv onoga čovjeka.« A Petar i apostoli odvratiše: »Više se treba pokoravati Bogu negoli ljudima. Bog naših otaca podiže Isusa kojega vi ubiste objesivši ga na drvo. Njega Bog svojom desnicom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da udijeli Izraelu obraćenje i oproštenje grijeha. Za to smo svjedoci mi i Duh Sveti kojega Bog dade svima koji se njemu pokoravaju.«
Gamalielov savjet Vijeću
Kad oni to čuše, vrlo se razljutiše te su ih odlučili ubiti. Ali ustade u Velikom vijeću neki farizej po imenu Gamaliel, učitelj zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da ljudi malo izađu van. Tada im reče: »Ljudi Izraelci, promislite dobro za ove ljude što ćete učiniti! Jer prije ovih dana ustade Teuda govoreći da je on nešto, i za njim pristade ljudi oko četiri stotine. I on bi ubijen, i svi koji su ga slijedili raspršiše se i propadoše. Poslije toga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvuče dosta ljudi za sobom. I on pogibe, i svi koji su pristali uz njega, razasuše se. I zato vam sad kažem: Prođite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi ovaj naum ili pothvat, propast će. Ako li je od Boga, ne ćete ga moći uništiti, mogli biste se, štoviše, naći i kao Božji protivnici.« I poslušaše ga. I dozvavši apostole, odrediše im kaznu šibanja, zatim im zaprijetiše da ne govore više u Isusovo ime i otpustiše ih. A oni otiđoše od Velikoga vijeća radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti zlostavljanje za Ime. I nisu prestajali svaki dan u Hramu i po kućama naučavati i propovijedati evanđelje o Kristu Isusu.