Jak Jakovljeva, poglavlje Jakovljeva poslanica, poglavlje 3
Učitelji vjere, obuzdavajte se u govoru
Ne budite, braćo moja, mnogi učitelji, znajući da ćemo biti strože suđeni! Svi naime posrćemo u mnogome. Ako tko u riječi ne posrće, taj je savršen čovjek; može zauzdati i sve tijelo. Ako li konjima stavimo uzde u usta da nam se pokoravaju, tada upravljamo cijelim njihovim tijelom. Gle i lađe, iako su velike i silni ih vjetrovi gone, a bivaju usmjeravane malim kormilom kamo god hoće kormilareva volja. Tako je i jezik malen ud, a ipak čini velike stvari. Gle, mala vatra, a koliku šumu spali! I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik među našim udovima kalja sve tijelo i pali kolo našega života, sam zapaljen od pakla. Doista, sve životinje – zvijeri, ptice, gmazovi i morske živine – mogu se ukrotiti i bivaju ukroćene od čovjeka, a jezik nitko od ljudi ne može ukrotiti, to nemirno zlo, puno smrtonosnoga otrova. Njime blagoslivljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Braćo moja, ne smije se to događati. Može li izvor iz istoga otvora točiti slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva rađati masline ili trs smokve? Tako ne može ni slani izvor učiniti vodu slatkom.
Mudrost odozgo
Tko je među vama mudar i pametan? Neka pokaže dobrim življenjem svoja djela u mudroj krotkosti! Ako li gajite gorku zavist i svadljivost u svojemu srcu, ne hvalite se i ne lažite protiv istine! To nije mudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, putena, đavolska. Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgo jest najprije čista, onda mirotvorna, obazriva, poslušna, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna. A plod pravde siju u miru oni koji čine mir.